Seminarski

Seminarski rad iz računovodstva

Kako se piše seminarski rad iz računovodstva: rad sa finansijskim izveštajima, standardi i propisi, obrada podataka i najčešće greške u analizi.

7 min čitanja

Računovodstvo je oblast u kojoj je rad ili tačan ili nije. Za razliku od tema gde se o svemu može raspravljati, ovde postoje propisi, standardi i brojevi koji se slažu ili ne slažu.

To je dobra vest: rad se lakše proverava, ali i lakše piše kad se zna gde su izvori.

Odakle podaci

Najveća prednost ove oblasti je što su finansijski izveštaji domaćih preduzeća javni. Agencija za privredne registre vodi registar finansijskih izveštaja, iz kog se mogu preuzeti bilans stanja, bilans uspeha i izveštaj o tokovima gotovine.

To znači da svaki student može da napiše rad sa stvarnim brojevima jednog preduzeća, bez ičije dozvole i bez troška. Rad sa takvom analizom prolazi bolje od teorijskog pregleda na istu temu.

Ostali izvori:

  • Zakon o računovodstvu i prateći podzakonski akti
  • Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja i Pravilnik za mikro i mala pravna lica
  • Narodna banka Srbije — podaci o finansijskom sektoru
  • Republički zavod za statistiku — poslovanje privrede po delatnostima

Propisi se citiraju drugačije od knjiga: navodi se naziv propisa i podatak o službenom glasilu sa brojem i godinom. Kako citirati zakon.

Broj koji se može pratiti do izvora

U ovoj oblasti dokaz nije citat nego trag. Svaki iznos u radu mora da se može ispratiti unazad: iz rečenice u tabelu, iz tabele u finansijski izveštaj, iz izveštaja u registar iz kog je preuzet.

Zato uz svaku tabelu ide napomena koja kaže odakle su brojevi i za koji period:

Izvor: Bilans stanja i bilans uspeha preduzeća X za 2021, 2022. i 2023. godinu, preuzeti iz registra finansijskih izveštaja. Iznosi u hiljadama dinara.

Bez te rečenice tabela je tvrdnja, a ne dokaz.

Tipovi tema

Pozicije bilansa — obračun amortizacije, vrednovanje zaliha, potraživanja i rezervisanja. Teme sa jasnim okvirom i propisanim pravilima.

Analiza finansijskih izveštaja — pokazatelji likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti i rentabilnosti. Najzahvalnija grupa tema, jer se radi na stvarnim podacima.

Standardi i regulativa — primena pojedinog standarda, razlike između pune i skraćene primene, obaveze po veličini pravnog lica.

Specifične oblasti — računovodstvo troškova, upravljačko računovodstvo, revizija, poreski aspekt.

Kako se piše analitički deo

Ako radiš analizu izveštaja jednog preduzeća, redosled je uvek isti:

  1. Predstavi preduzeće — delatnost, veličina, period koji se analizira
  2. Prikaži polazne podatke u tabeli, sa izvorom
  3. Izračunaj pokazatelje i pokaži formulu, bar za prvi
  4. Uporedi kroz vreme — najmanje tri godine, inače se ne vidi trend
  5. Protumači — šta pokazatelj znači za to preduzeće, ne uopšte

Peti korak je onaj koji razdvaja rad od tabele. Pokazatelj likvidnosti od 1,2 sam po sebi ne znači ništa dok se ne kaže šta je uobičajeno u toj delatnosti i šta se dešavalo u posmatranom periodu.

Formatiranje tabela sa brojevima, poravnanje i jedinice: tabele i grafikoni u radu.

Primer razrađene teme

Razlika između teme i zadatka vidi se na primeru:

Tema: Analiza likvidnosti preduzeća.

Razrađena tema: Analiza likvidnosti proizvodnog preduzeća X u periodu 2021–2023. godine.

Rad onda sadrži:

  1. Pojam likvidnosti i pokazatelje koji se koriste — dve do tri strane
  2. Predstavljanje preduzeća: delatnost, veličina, broj zaposlenih
  3. Tabelu sa polaznim pozicijama za tri godine, sa izvorom
  4. Izračunate pokazatelje, sa formulom za prvi
  5. Grafikon kretanja kroz tri godine
  6. Tumačenje: šta se dešavalo sa zalihama i potraživanjima i kako se to vidi na pokazateljima
  7. Zaključak sa ograničenjem — analiza je rađena na javno dostupnim izveštajima, bez uvida u analitiku

Sedma tačka se retko piše, a pokazuje da razumeš dokle podaci sežu.

Ako rad ide dublje u jedno preduzeće, postavka je ista kao kod studije slučaja.

Pravila prikazivanja brojeva

Računovodstvo ima konvencije prikaza koje se u drugim oblastima ne traže, a ovde se primete odmah:

  • Jedinica se navodi jednom, u zaglavlju tabele — „u hiljadama dinara” — pa se posle ne ponavlja uz svaki broj
  • Iznosi se poravnavaju desno, po decimalnom zarezu; nazivi pozicija levo
  • Negativan iznos se prikazuje dosledno — ili sa minusom ili u zagradi, ali ne oba načina u istom radu
  • Zaokruživanje je isto kroz ceo rad. Ako su iznosi u hiljadama, ne prelazi se na dinare u sledećoj tabeli
  • Zbir mora da se slaže. Ako zaokruživanje napravi razliku od jedne jedinice, to se objasni u napomeni, ne prećuti
  • Pokazatelji se prikazuju na dve decimale, procenti na jednu — i tako do kraja rada

Kako se tabele tehnički slažu u Wordu: kako formatirati tabele u radu.

Struktura

  1. Uvod
  2. Teorijski okvir — pojam, propisi, standardi
  3. Metodologija — koji podaci, za koji period, koje formule
  4. Analiza — izračunavanje i prikaz
  5. Tumačenje rezultata
  6. Zaključak

Treći deo se na seminarskom često izostavi, a vredi ga imati čak i u dve rečenice — pokazuje da znaš odakle su brojevi.

Unakrsna provera pre nego što se piše tumačenje

Pre nego što protumačiš ijedan pokazatelj, proveri da su podaci ispravno prepisani:

  1. Aktiva je jednaka pasivi u svakoj posmatranoj godini
  2. Zbir pozicija je jednak zbirnoj poziciji — obrtna imovina jeste zbir svojih delova
  3. Podatak za prethodnu godinu u novijem izveštaju poklapa se sa istim podatkom iz starijeg izveštaja
  4. Pokazatelj je izračunat iz brojeva koji su u tabeli, a ne iz nekih drugih

Treća provera hvata najneprijatniju grešku. Ako se iznos za istu godinu razlikuje u dva izveštaja, podaci su verovatno naknadno prepravljani, i to u radu ide kao napomena, a ne kao ćutanje.

Najčešće greške

  • Zastareli propis. Računovodstvena regulativa se menja; navođenje starog zakona bez provere je ozbiljna greška u ovoj oblasti.
  • Pokazatelj bez konteksta. Broj bez poređenja — sa prethodnom godinom, granom ili standardnom vrednošću — ne znači ništa.
  • Analiza jedne godine. Bez vremenske serije nema trenda, a bez trenda nema zaključka.
  • Mešanje pojmova. Rashod nije izdatak, prihod nije priliv, dobit nije gotovina. Ovo se najčešće greši i najlakše primeti.
  • Nepodudarnost brojeva. Ako se iznos u tekstu razlikuje od onog u tabeli, ceo rad gubi na verodostojnosti.

Kad preduzeće nije uporedivo samo sa sobom

Granični slučaj koji svake godine nekome pokvari rad: u posmatranom periodu preduzeće je promenilo delatnost, pripojilo drugo preduzeće ili prešlo na drugačiji režim izveštavanja. Podaci tada nisu uporedivi kroz vreme, pa ni trend nije trend.

Šta se radi:

  • Ne prećutkuje se — napomena o prekidu u nizu ide ispod tabele, ne tek u zaključku
  • Poređenje se ograniči na period koji jeste uporediv
  • Ako je promena mala, navodi se i objasni; ako je velika, menja se period ili preduzeće

Isto važi i kad porediš dva preduzeća: poređenje ima smisla samo ako su iste delatnosti i uporedive veličine, jer se pokazatelji po granama razlikuju. Kako se poređenje postavlja da bi nešto značilo: poređenje u radu.

Provera pre predaje

Uz uobičajenu proveru, u računovodstvu vredi i ova: uzmi nasumično tri broja iz teksta i nađi ih u tabeli i u izvornom izveštaju. Ako se sva tri poklapaju, verovatno je sve u redu. Ako se ne poklapa nijedan, prođi sve ponovo.

Opšta lista provere: šta proveriti pre predaje rada. Ako je tema bliža makroekonomiji nego bilansima, pogledaj seminarski rad iz ekonomije.

Ako je težište teme na odluci o ulaganju i finansiranju, a ne na evidentiranju, pogledaj seminarski rad iz finansija.

Povezani vodiči