Seminarski

Seminarski rad iz hemije

Kako se piše seminarski rad iz hemije: pisanje formula i jednačina, opis laboratorijskog postupka, prikaz rezultata merenja i navođenje izvora.

7 min čitanja

Hemijski rad ima najviše tehničkih pravila po strani teksta od svih prirodnih nauka. Formule, jednačine, jedinice, značajne cifre i nazivi jedinjenja — svako od toga ima konvenciju koja se poštuje, a odstupanja se odmah primete.

Rezultat koji se može ponoviti

U hemiji vrednost rada ne nosi tvrdnja nego postupak koji je do nje doveo. Rad se čita sa pitanjem: da li bi neko drugi, sa istim opisom, dobio isti broj?

Odatle slede tri zahteva koja se ne preskaču:

  • Postupak opisan tako da se može ponoviti — količine, koncentracije, uslovi, trajanje
  • Merenje ponovljeno, jer jedno merenje nije rezultat
  • Poređenje sa poznatom vrednošću, jer broj bez merila nije nalaz

Ako fali treći zahtev, rad ima podatke ali nema zaključak.

Pisanje formula i jednačina

  • Indeksi idu dole, naelektrisanje gore: H₂SO₄, SO₄²⁻
  • Jednačina se piše sa strelicom, a ne sa znakom jednakosti, osim kod ravnoteže gde se koriste dve suprotne strelice
  • Agregatna stanja se navode u zagradi kada su bitna: (s), (l), (g), (aq)
  • Jednačina mora biti izjednačena. Neizjednačena jednačina u radu je greška koja se ne prašta
  • Izdvojene jednačine se numerišu ako se na njih poziva u tekstu

U Wordu se indeksi pišu funkcijom za podindeks i natpis, ne umanjenim brojem. Ako rad ima mnogo strukturnih formula, crtaju se u alatu za hemijske strukture i ubacuju kao slike, sa potpisom.

Nazivi jedinjenja

Koristi se sistematska nomenklatura, uz uobičajeni naziv u zagradi pri prvom pominjanju ako je poznatiji. Trivijalni nazivi se koriste samo tamo gde su standardni u struci.

Doslednost je obavezna: ako si jedinjenje jednom nazvao sistematski, ne prelazi na trivijalni naziv u sledećem poglavlju.

Jedinice i značajne cifre

Ovo je mesto gde se najlakše izgubi bod:

  • Jedinice se pišu razmaknuto od broja: 25 °C, 0,5 mol/dm³
  • Decimalni zarez u tekstu na srpskom, ne tačka
  • Broj značajnih cifara mora da odgovara preciznosti merenja. Ako si merio na dve decimale, rezultat se ne piše na šest
  • Koncentracije, mase i zapremine uvek sa jedinicom

Ako rad ima eksperimentalni deo

Struktura eksperimentalnog rada je ustaljena i ne odstupa se od nje:

  1. Uvod — problem i cilj
  2. Teorijski deo — mehanizam, poznati podaci
  3. Eksperimentalni deo — hemikalije, aparatura, postupak
  4. Rezultati — tabele, grafikoni, izračunavanja
  5. Diskusija — šta rezultati znače, poređenje sa literaturnim vrednostima
  6. Zaključak

Treći deo se piše tako da se ogled može ponoviti: koje su supstance korišćene i kog stepena čistoće, koja aparatura, koji uslovi, koliko ponavljanja.

Šesti deo je specifičan za hemiju: rezultat se poredi sa literaturnom vrednošću i objašnjava se odstupanje. Rad koji izmeri vrednost, a ne kaže kolika bi trebalo da bude, nije završen.

Kako se piše postupak

Eksperimentalni deo se piše u prošlom vremenu i bezlično, kao uputstvo koje je već izvedeno. Ne piše se kao dnevnik.

Loše:

Uzeli smo malo rastvora i sipali u čašu, pa smo grejali dok nije provrelo.

Upotrebljivo:

U erlenmajer od 250 cm³ odmereno je 25,0 cm³ rastvora natrijum-hidroksida koncentracije 0,100 mol/dm³. Rastvor je zagrevan na vodenom kupatilu na 60 °C tokom 15 minuta. Postupak je ponovljen tri puta.

Razlika nije u stilu nego u tome što se drugi opis može ponoviti. Pravilo: svaka brojka koja je uticala na rezultat mora da bude u tekstu.

Uz postupak idu i hemikalije sa stepenom čistoće i aparatura sa tipom instrumenta — iz istog razloga, jer i to utiče na rezultat.

Prinos se računa, ne procenjuje

Ako rad opisuje sintezu, prinos je obavezan podatak i računa se, a ne opisuje rečima.

Redosled je uvek isti:

  1. Napiši izjednačenu jednačinu reakcije
  2. Izračunaj množinu reagensa koji je u manjku
  3. Iz odnosa iz jednačine izračunaj teorijski prinos proizvoda
  4. Izmeri masu dobijenog, osušenog i prečišćenog proizvoda
  5. Prinos u procentima je odnos dobijenog i teorijskog

Uz taj broj ide i rečenica o tome gde se gubitak najverovatnije desio — prelivanje, zaostatak na filtru, nepotpuna reakcija, gubitak pri prekristalizaciji. Ta rečenica je ono što se u diskusiji zapravo ocenjuje.

Prikaz rezultata

  • Merenja idu u tabelu sa jedinicama u zaglavlju
  • Ako je merenje ponovljeno, prikazuje se prosek i odstupanje
  • Grafikon se koristi kada se pokazuje zavisnost, ne za tri tačke
  • Ose grafikona nose naziv veličine i jedinicu

Formatiranje: tabele i grafikoni u radu.

Šta kad se rezultat ne poklopi sa literaturnim

Granični slučaj koji studenti najčešće pokušavaju da sakriju, a on je zapravo prilika da se pokaže razumevanje.

Odstupanje se prikaže, pa objasni:

  1. Navedi izmerenu i literaturnu vrednost, obe sa jedinicom i izvorom
  2. Izrazi odstupanje, apsolutno i relativno
  3. Navedi moguće uzroke, od najverovatnijeg ka manje verovatnom
  4. Reci šta bi se u postupku promenilo da se proveri koji je uzrok

Uzroci koji se stvarno navode: nečistoća polazne supstance, instrument koji nije baždaren, temperatura koja nije održavana, prekratko vreme reakcije, greška pri očitavanju. Ono što se ne navodi kao uzrok jeste „ljudska greška” bez objašnjenja — to nije uzrok nego izgovor.

Kako se taj deo piše u celini: diskusija rezultata.

Šta ide u tabelu, a šta u tekst

PodatakGde
Tri do četiri brojne vrednostiu tekst, rečenicom
Serija merenja sa ponavljanjimatabela
Zavisnost jedne veličine od drugegrafikon
Uslovi izvođenjatekst eksperimentalnog dela
Sirovi podaci svih merenjaprilog
Strukturna formulaslika sa potpisom

Ako rad ima više od nekoliko tabela i slika, dodaje se njihov spisak posle sadržaja: spisak tabela i slika.

Izvori

Udžbenici, monografije, radovi u hemijskim časopisima i baze podataka o svojstvima supstanci. Bezbednosni listovi se koriste za podatke o opasnostima i rukovanju i legitiman su izvor.

Način citiranja je najčešće numerički — izvori se numerišu redom pojavljivanja u tekstu. Proveri uputstvo katedre. Kako citirati literaturu.

Ako rad nema sopstveni ogled

Većina seminarskih radova iz hemije nastaje bez laboratorije, i to nije nedostatak ako se rad postavi kako treba. Umesto sopstvenih merenja, materijal su tuđa objavljena merenja:

  • Poređenje dve metode za isto određivanje, sa prednostima, granicama detekcije i uslovima primene
  • Pregled podataka o jednoj supstanci — svojstva, dobijanje, primena, sa izvorom za svaki podatak
  • Mehanizam reakcije, objašnjen korak po korak, sa šemama
  • Primena u industriji ili analitici, sa uslovima pod kojima se izvodi

U svim slučajevima važi isto pravilo: svaka brojna vrednost ima izvor. Tačka ključanja prepisana bez reference isto je što i nepotkrepljena tvrdnja, a u hemiji se upravo brojevi i proveravaju. Kako citirati naučni rad.

Bezbednost

Ako rad opisuje rad sa opasnim supstancama, mere zaštite se navode. To nije formalnost — izostavljanje bezbednosnog dela u radu koji opisuje postupak sa jakim kiselinama ili zapaljivim rastvaračima je ozbiljan propust.

Najčešće greške

  • Neizjednačena jednačina
  • Indeksi pisani kao obični brojevi
  • Jedinice bez razmaka ili pogrešno napisane
  • Previše značajnih cifara u rezultatu
  • Rezultat bez poređenja sa literaturnom vrednošću
  • Nedosledni nazivi jedinjenja kroz rad

Srodne oblasti: seminarski rad iz biologije, seminarski rad iz fizike. Za srednju školu: maturski rad iz hemije.

Povezani vodiči