Diplomski

Kako napisati diskusiju rezultata

Šta ide u diskusiju diplomskog rada, po čemu se razlikuje od rezultata i zaključka, kako se poredi sa literaturom i kako se pišu ograničenja.

7 min čitanja

Diskusija je deo koji razlikuje diplomski rad od izveštaja o anketi. U rezultatima si pokazao šta su podaci pokazali; u diskusiji objašnjavaš šta to znači.

To je i deo koji je najčešće prekratak, jer se piše poslednji, kad je zamor najveći.

Kratak odgovor kako se piše: za svaki glavni nalaz napišeš šta si dobio, zašto misliš da je ispalo tako, da li se to slaže sa onim što su drugi našli i šta je moglo da utiče na rezultat. Tri do četiri nalaza puta četiri odgovora — to je cela diskusija.

Razlika između tri dela

DeoŠta radiPrimer rečenice
Rezultatiprikazuje„62% ispitanika koristi tri ili više kanala.”
Diskusijatumači„Visok udeo verovatno odražava to da su u uzorku pretežno preduzeća iz uslužnih delatnosti, gde je onlajn prisustvo nužno.”
Zaključaksabira„Utvrđeno je da većina malih preduzeća koristi više digitalnih kanala.”

Rezultati nemaju tumačenje. Zaključak nema nove argumente. Diskusija je jedini deo u kom se raspravlja.

Struktura diskusije

Pet delova, ovim redom:

1. Kratak pregled glavnih nalaza. Dva do tri pasusa — šta je istraživanje pokazalo, bez brojeva do detalja.

2. Tumačenje. Zašto je ispalo tako. Ovde se koristi teorija iz prvog dela rada.

3. Poređenje sa literaturom. Da li se tvoji nalazi slažu sa onim što su drugi utvrdili — i ako ne, zašto.

4. Ograničenja. Šta utiče na domet tvojih zaključaka.

5. Preporuke i pravci daljih istraživanja.

Jedan nalaz, razrađen do kraja

Najlakše se vidi na primeru. Uzmimo nalaz iz rezultata:

Od 86 ispitanika, 62% navodi da koristi tri ili više digitalnih kanala. Među preduzećima iz uslužnih delatnosti taj udeo je 71%, a među proizvodnim 44%.

Slabo napisana diskusija:

Rezultati pokazuju da 62% ispitanika koristi tri ili više kanala, dok je kod uslužnih preduzeća taj procenat 71%, a kod proizvodnih 44%. To pokazuje da je digitalizacija veoma važna za poslovanje.

Ovo je prepričan rezultat plus jedna opšta rečenica. Nema tumačenja, nema literature, nema granice.

Diskusija koja radi svoj posao:

Razlika između uslužnih i proizvodnih preduzeća je najizraženiji nalaz istraživanja. Jedno moguće objašnjenje je priroda kontakta sa kupcem: uslužna preduzeća prodaju i komuniciraju istim kanalima, dok proizvodna do kupca najčešće dolaze preko posrednika, pa im veći broj sopstvenih kanala ne donosi srazmernu korist.

Nalaz se slaže sa rezultatima Petrovića (2021), koji je na većem uzorku utvrdio istu razliku po delatnostima. Za razliku od njega, ovde je razlika nešto manja, što može biti posledica toga što su u uzorku pretežno mikro preduzeća, kod kojih je i ukupan broj kanala manji.

Pošto je uzorak prigodan i obuhvata 86 preduzeća sa područja jednog grada, razlika se ne može uopštiti na sva mala preduzeća. Ono što podaci dopuštaju jeste tvrdnja da je u posmatranom uzorku razlika po delatnosti postojala i da je dovoljno velika da zaslužuje proveru na reprezentativnom uzorku.

Tri pasusa: tumačenje, literatura, granica. Isti nalaz, potpuno drugačiji utisak.

Šta se sme tvrditi, a šta ne

Ovo je mesto na kom se diskusija najčešće sruši, i to ne zbog statistike nego zbog jedne reči viška.

PodatakSme se rećiNe sme se reći
62% u uzorku od 86„u posmatranom uzorku, većina…”„većina malih preduzeća u Srbiji…“
razlika između dve grupe„razlika je uočena”„delatnost određuje broj kanala”
veza između dva pokazatelja„utvrđena je povezanost”„jedno izaziva drugo”
odgovori na pitanje o stavu„ispitanici navode da…”„ispitanici se ponašaju tako da…“
nalaz koji odudara od literature„razlikuje se od nalaza X, moguće zbog…”„dosadašnja istraživanja su pogrešna”

Pravilo iza tabele: tvrdnja ne sme biti šira od podataka. Kad god napišeš rečenicu o rezultatu, proveri da li u njoj postoji reč koja tvrdnju proširuje na ljude koje nisi pitao, na period koji nisi merio ili na uzrok koji nisi ispitivao.

Kako se isto pravilo primenjuje na male uzorke u seminarskim radovima: tumačenje rezultata male ankete.

Poređenje sa literaturom je srž diskusije

Ovo je deo zbog kog teorijski deo rada uopšte postoji. Za svaki glavni nalaz traži se odgovor na pitanje: da li je neko ovo već merio i šta je dobio?

Tri moguća ishoda, i sva tri su dobra:

Slaganje: „Nalaz odgovara rezultatima Petrovića (2021), koji je na većem uzorku utvrdio istu vezu.”

Neslaganje: „Za razliku od Jovanovića (2022), koji nije našao razliku između grupa, u ovom istraživanju razlika postoji. Mogući razlog je različit period — Jovanović je podatke prikupljao pre pandemije, kada je onlajn prisustvo bilo ređe.”

Delimično: „Smer veze odgovara nalazima iz literature, ali je jačina znatno manja, verovatno zbog toga što uzorak obuhvata samo mikro preduzeća.”

Rad koji nijednom ne pomene tuđe rezultate u diskusiji nije povezao svoja dva dela. Kako se izvori slažu u celinu umesto da se ređaju: kako povezati više izvora u jednu celinu.

Ograničenja se pišu pošteno

Studenti izbegavaju ovaj deo iz straha da će oslabiti rad. Efekat je obrnut — komisija ograničenja vidi ionako, a rad koji ih sam navodi deluje ozbiljnije.

Šta ide, i kako se piše:

OgraničenjeKako se formuliše
Uzorak„Uzorak je prigodan i obuhvata 86 ispitanika, pa se rezultati ne mogu uopštiti.”
Period„Podaci su prikupljeni u jednom trenutku, pa se kretanje kroz vreme ne može utvrditi.”
Instrument„Podaci se zasnivaju na samoproceni ispitanika, koja se može razlikovati od stvarnog ponašanja.”
Metod„Izabrani pristup pokazuje povezanost, ali ne i uzrok.”
Obuhvat„Istraživanje ne obuhvata preduzeća van posmatranog područja.”

Svako ograničenje se piše sa posledicom — ne samo šta je bilo ograničeno, nego šta se zbog toga ne sme zaključiti. Ograničenje bez posledice je izvinjenje, ne ograničenje.

Preporuke koje nisu opšte mesto

Poslednji deo diskusije najčešće završi kao „potrebno je više ulagati u digitalizaciju”. To ne kaže ništa.

Preporuka vredi kad proizlazi baš iz tvog nalaza:

  • Slabo: „Preporučuje se dalje istraživanje ove teme.”
  • Bolje: „Pošto je razlika po delatnosti bila najveća, dalje istraživanje bi trebalo da uporedi uslužna i proizvodna preduzeća na reprezentativnom uzorku.”

Isto važi i za praktične preporuke: one se upućuju nekom konkretnom i tiču se nečega što je u radu izmereno.

Šta se ne radi

  • Ne uvode se novi podaci. Sve što se tumači mora biti u rezultatima.
  • Ne prepričavaju se rezultati ponovo, brojka po brojku.
  • Ne uopštava se preko podataka.
  • Ne pravi se od korelacije uzročnost.
  • Ne prećutkuje se nalaz koji ne odgovara hipotezi.

Poslednja stavka je najozbiljnija. Nepotvrđena hipoteza je legitiman rezultat; prećutan nalaz je ozbiljan problem. Hipoteze u diplomskom radu.

Koliko treba da bude duga

Dvanaest do petnaest odsto rada, odnosno sedam do devet strana za rad od šezdeset.

Ako ti je diskusija kraća od dve strane, verovatno si samo ponovio rezultate.

Kako se piše kad zapneš

Za svaki glavni nalaz odgovori na četiri pitanja:

  1. Šta sam dobio?
  2. Zašto mislim da je ispalo tako?
  3. Da li se to slaže sa onim što su drugi našli?
  4. Šta bi moglo da utiče na ovaj rezultat?

Četiri odgovora po nalazu, tri do četiri nalaza — to je gotova diskusija.

Odakle dolaze brojevi koje tumačiš: obrada podataka u diplomskom radu. Šta ide posle nje: zaključak diplomskog rada.

Povezani vodiči