Diplomski

Plan poglavlja diplomskog rada

Kako se pravi plan diplomskog rada pre pisanja: raspored poglavlja, pravilo da svako poglavlje odgovara jednom zadatku i provera logike strukture.

7 min čitanja

Plan poglavlja je jedan dokument od jedne strane koji odlučuje da li će rad trajati četiri meseca ili godinu dana. Napisan pre pisanja, on sprečava najskuplju grešku — pisanje poglavlja koja se na kraju izbacuju.

Šta je plan

Spisak svih poglavlja i podnaslova, sa jednom do dve rečenice ispod svakog o tome šta u tom delu treba da piše.

Nije sadržaj rada. Sadržaj ima samo naslove; plan ima i zadatke.

2. Teorijski okvir 2.1. Pojam digitalnih kanala — određenje pojma i podela po tipu kanala, oslonac na Petrovića (2021) i noviju literaturu. 2.2. Dosadašnja istraživanja efekata — grupisati po nalazu, ne po autoru; posebno izdvojiti istraživanja u malim preduzećima. 2.3. Praznina u literaturi — šta nije istraženo u domaćem kontekstu; iz ovog odeljka mora da sledi zašto je moje istraživanje potrebno.

Iz ovakvog plana se piše bez zastajkivanja, jer svaki put znaš šta treba da uradiš.

Pravilo: poglavlje po zadatku

Najjednostavniji način da plan bude logičan: svaki zadatak istraživanja postaje jedno poglavlje.

Ako su zadaci rada:

  1. definisati pojam i osnovne oblike
  2. prikazati dosadašnja istraživanja
  3. ispitati stanje na uzorku
  4. utvrditi vezu između posmatranih pojava

onda rad ima teorijsko poglavlje o pojmu, poglavlje sa pregledom istraživanja, poglavlje sa rezultatima i poglavlje sa analizom veze.

Ako se zadaci i poglavlja ne poklapaju, jedno od dvoje nije dobro postavljeno. Kako se zadaci formulišu: predmet, cilj i zadaci istraživanja.

Koliko nivoa

Tri nivoa su gornja granica: poglavlje, odeljak, pododeljak (1, 1.1, 1.1.1). Ispod toga se gubi pregled i sadržaj postaje nečitljiv.

Ako ti treba četvrti nivo, to je znak da poglavlje treba podeliti na dva.

Koliko poglavlja

Za diplomski rad od šezdeset strana, uobičajeno je pet do sedam poglavlja računajući uvod i zaključak:

  1. Uvod
  2. Teorijski okvir
  3. Pregled dosadašnjih istraživanja
  4. Metodologija
  5. Rezultati
  6. Diskusija
  7. Zaključak

Kod teorijskih radova se poglavlja 4 do 6 zamenjuju sa dva do tri analitička poglavlja.

Provere koje plan mora da prođe

1. Da li svako poglavlje ima svoju temu? Ako se dva poglavlja bave istim, spoji ih.

2. Da li redosled ima logiku? Najčešće se ide od opšteg ka posebnom, ili od teorije ka podacima.

3. Da li se iz plana vidi gde je tvoj doprinos? Ako je ceo plan pregled literature, rad nema sopstveni deo.

4. Da li je odnos delova zdrav? Teorijski deo koji ima pet poglavlja, a istraživanje jedno, je obrnut od onog što se ceni.

5. Da li poslednje poglavlje pre zaključka odgovara na cilj iz uvoda?

Kako se dolazi do plana

Plan se ne izmišlja za stolom. Postupak koji radi:

  1. Napiši cilj rada u jednoj rečenici. Ako ne staje u jednu rečenicu, cilj još nije jasan.
  2. Razloži cilj na zadatke — tri do pet, svaki počinje glagolom.
  3. Pročitaj pet do deset izvora koji su najbliži temi i pogledaj kako su oni podeljeni.
  4. Zapiši sve teme koje ti se u njima ponavljaju, bez reda i bez procenjivanja.
  5. Grupiši ih u tri do pet celina.
  6. Poređaj celine tako da svaka sledeća koristi ono što je prethodna utvrdila.
  7. Ispod svakog naslova napiši šta tu treba da piše, u jednoj do dve rečenice.

Treći korak se najčešće preskoči, a upravo on sprečava plan koji zvuči logično, a nema literature da ga popuni. Kako se to proverava unapred: provera literature za temu.

Raspodela strana po poglavljima

Plan nije gotov dok ne znaš koliko je koje poglavlje veliko. Bez toga se dobija rad u kom teorija ima četrdeset strana, a istraživanje deset.

Orijentaciona raspodela za rad sa empirijskim delom:

DeoUdeo
Uvodoko 5 odsto
Teorijski okvir i pregled istraživanja35–45 odsto
Metodologijaoko 10 odsto
Rezultatioko 20 odsto
Diskusija10–15 odsto
Zaključakoko 5 odsto

Ovo je orijentir, ne pravilo — merodavno je uputstvo tvog fakulteta i dogovor sa mentorom. Ali ako neki deo odstupa dvostruko, vredi proveriti zašto.

Upiši planirani broj strana pored svakog naslova u planu. Kad se tokom pisanja neki deo udvostruči, to se vidi odmah, a ne na kraju.

Numeracija u planu

Plan se numeriše isto kao rad, decimalno: 1, 1.1, 1.1.1. To nije kozmetika — numeracija odmah pokazuje strukturne greške.

Dva znaka da nešto nije u redu:

  • Odeljak 2.1 bez 2.2. Ako se poglavlje deli, deli se bar na dva. Jedan podnaslov znači da podela nije potrebna.
  • Sedam odeljaka pod istim poglavljem. Tu se najčešće kriju dva poglavlja koja treba razdvojiti.

Kako se decimalna numeracija postavlja u samom dokumentu: numeracija poglavlja.

Kad poglavlje nema materijala

Redovna situacija: u planu stoji poglavlje, a posle čitanja imaš dve strane za njega.

Tri ispravna izlaza:

  1. Spoji ga sa susednim poglavljem kao odeljak. Najčešće rešenje i obično najbolje.
  2. Proširi ga, ako je tema zaista potrebna za cilj rada — ali tek pošto nađeš izvore, ne unapred.
  3. Izbaci ga, ako se pokaže da cilj rada bez njega ne trpi.

Ono što se ne radi je popunjavanje opštim tekstom o značaju teme da bi poglavlje doseglo očekivanu dužinu. To se vidi na odbrani, jer se o takvom delu ne može odgovoriti ni na jedno konkretno pitanje.

Plan za rad bez istraživanja

Ako rad nema empirijski deo, poglavlja se ne dele na teoriju i praksu nego po aspektima problema. Obrasci koji rade:

  • Hronološki — razvoj pojave ili pojma kroz periode
  • Uporedni — dva ili tri pristupa, svaki obrađen po istim tačkama
  • Uzročni — uzroci, pojava, posledice, mere
  • Od okvira ka slučaju — teorijski okvir, pa analiza konkretnog primera

Bilo koji od njih je bolji od plana u kom su poglavlja prosto spisak podtema. Kod uporednog obrasca posebno pazi da tačke poređenja budu iste za oba predmeta poređenja, jer se inače ne dobija poređenje nego dva opisa: poređenje u radu.

Plan u jednom fajlu, od početka do kraja

Plan nije dokument koji se napiše pa zatvori. Najpraktičnije je da bude na vrhu istog fajla u kom pišeš rad, ili u zasebnom fajlu koji ti je stalno otvoren.

Uz svaki naslov drži tri stvari: šta tu treba da piše, koje izvore koristiš i koliko je strana planirano. Kad završiš odeljak, precrtaj ga umesto da brišeš — spisak precrtanog je jedini pouzdan pokazatelj koliko si odmakao.

Plan ide mentoru pre pisanja

Ovo je korak koji štedi najviše. Mentor za deset minuta vidi ono što bi ti video posle mesec dana pisanja.

Pošalji plan kao poseban dokument, sa kratkim mejlom u kom pitaš dve konkretne stvari — na primer da li je podela u drugom poglavlju previše detaljna i da li nedostaje neki aspekt. Kako se to komunicira: kako sarađivati s mentorom.

Plan se menja i to je u redu

Plan nije obavezujući dokument. Kada tokom čitanja shvatiš da jedno poglavlje nema materijala, plan se menja — to je njegova svrha.

Ono što se ne menja bez razgovora sa mentorom je naslov rada i osnovni cilj, jer su oni prijavljeni.

Kako izgleda konačna struktura koju plan treba da predvidi: struktura diplomskog rada.

Povezani vodiči