Seminarski

Seminarski rad iz elektrotehnike

Kako se piše seminarski rad iz elektrotehnike: šeme, proračun kola, merenja i simulacije, oznake veličina i način citiranja tehničke dokumentacije.

7 min čitanja

Elektrotehnički rad se procenjuje po tome da li se iz njega može ponoviti ono što opisuje. Šema koja se ne može pročitati, proračun bez ulaznih podataka i merenje bez uslova pod kojima je izvedeno — sve troje čini rad neproverljivim.

Tipovi rada

Pregledni — obrada tehnologije, uređaja ili metode. Zahteva novije izvore nego druge oblasti, jer se tehnika brzo menja.

Proračunski — dimenzionisanje kola, izbor elemenata, analiza rada.

Merni ili simulacioni — merenje na stvarnom kolu ili simulacija, sa obradom rezultata.

Tri puta do istog broja

Elektrotehnički rad je ubedljiv kada do iste vrednosti dođe na više od jednog načina. Proračun, simulacija i merenje su tri nezavisna puta, a njihovo poklapanje je ono što se u ovoj struci računa kao potvrda.

Ne moraju sva tri — seminarski rad najčešće ima dva. Ali rad koji ima samo jedan ne može da pokaže da je tačan, nego samo da je urađen.

Poređenje se prikazuje u tabeli, sa odstupanjem:

VeličinaProračunSimulacijaMerenjeOdstupanje
Granična učestanost1592 Hz1588 Hz1610 Hz1,1 %
Pojačanje u propusnom opsegu10,09,989,73,0 %

Ispod tabele ide objašnjenje odstupanja, a ne konstatacija da ga ima.

Šeme

Šema je osnovni jezik struke i mora biti čitljiva:

  • Koriste se standardne oznake elemenata, ne proizvoljne
  • Svaki element ima oznaku i vrednost: R1 = 10 kΩ
  • Šema se crta u alatu za šeme, ne ručno i ne kao snimak ekrana niskog kvaliteta
  • Priključci, masa i napajanje moraju biti jasno označeni
  • Svaka šema ima broj i naziv; složenije šeme idu u prilog

Isto važi za blok-dijagrame i vremenske dijagrame. Numeracija i potpisi: slike u radu i potpisi.

Oznake veličina

  • Oznake fizičkih veličina kurzivom: U, I, R, f
  • Oznake jedinica uspravno: V, A, Ω, Hz
  • Razmak između broja i jedinice: 5 V, 2,2 kΩ
  • Prefiksi se pišu bez razmaka od jedinice: mV, kΩ, µF
  • Indeksi koji označavaju nešto imenovano pišu se uspravno, oni koji su promenljive kurzivom

Doslednost kroz ceo rad je obavezna — ako je struja u drugom poglavlju I, u petom nije i.

Proračun kola

Isti postupak kao u mašinstvu: izraz u simbolima, pa zamena brojeva, pa rezultat sa jedinicom. Uz to:

  • Usvojene vrednosti elemenata se biraju iz standardnih redova, ne proizvoljno. Ako proračun da 4,7 kΩ, to je standardna vrednost; ako da 4,83 kΩ, usvaja se najbliža standardna i to se kaže.
  • Provera se radi sa usvojenim vrednostima, ne sa izračunatim.
  • Snaga i disipacija se proveravaju, ne samo napon i struja.

Kako izgleda jedan proračunski korak

Postupak se najbolje vidi na jednostavnom primeru. Za RC kolo, granična učestanost:

  1. Izraz u simbolima: f = 1 / (2πRC)
  2. Ulazni podaci: R = 10 kΩ, C = 10 nF
  3. Zamena i rezultat: f ≈ 1592 Hz
  4. Usvajanje: otpornik od 10 kΩ i kondenzator od 10 nF postoje u standardnim redovima, pa se usvajaju bez izmene
  5. Provera sa tolerancijama: ako su elementi tolerancije 5 %, granična učestanost se kreće u opsegu koji se navodi

Četvrti i peti korak razdvajaju rad od zadatka sa vežbi. Tolerancija elemenata se u radu uzima u obzir, jer stvarno kolo nikad nema tačno izračunate vrednosti.

Merenja i simulacije

Ako rad sadrži merenje, navodi se:

  • šema mernog kola
  • korišćena oprema, sa tipom instrumenta
  • uslovi merenja — napon napajanja, temperatura ako je relevantna
  • broj ponavljanja i rezultati u tabeli
  • procena greške merenja

Ako je u pitanju simulacija, navodi se alat i verzija, korišćeni modeli elemenata i parametri simulacije. Simulacija bez navedenih parametara se ne može ponoviti.

Rezultati merenja se porede sa proračunskim ili simulacionim vrednostima, uz objašnjenje odstupanja. To poređenje je najvredniji deo rada.

Kako se opisuje merno mesto

Merenje bez opisa uslova nije podatak. Šta mora da se vidi:

  • Šema mernog kola, sa označenim tačkama u kojima se meri
  • Tip i opseg instrumenta — merenje napona od 50 mV na opsegu od 100 V nije verodostojno
  • Napon napajanja i radna tačka
  • Šta je masa i gde je vezana sonda; merenje diferencijalnog napona sondom vezanom na masu česta je i skupa greška
  • Uslovi okoline, ako utiču — temperatura, zagrevanje posle dužeg rada
  • Broj ponavljanja

Rezultati idu u tabelu, sa jedinicama u zaglavlju. Ako se meri zavisnost, ide i grafikon sa označenim osama: tabele i grafikoni u radu.

Ako radiš na gotovoj razvojnoj ploči

Sve češći slučaj: rad se ne svodi na dimenzionisanje kola nego na program koji radi na gotovom modulu. Tada se menja predmet rada, ali ne i zahtev za proverljivošću.

Šta se u tom slučaju navodi:

  • Tačan model ploče i modula, sa proizvođačem
  • Šema povezivanja, čak i kad je jednostavna — koji priključak na koji
  • Verzija razvojnog okruženja i biblioteka
  • Napajanje i potrošnja, ako uređaj radi na bateriju
  • Merenje koje pokazuje da radi — vreme odziva, tačnost senzora, potrošnja

Ono što se ne prihvata kao dokaz jeste fotografija upaljene diode. Fotografija postavke je dobrodošla, ali uz merenje, a ne umesto njega.

Koji prilog ide uz koji tip rada

Tip radaBez čega ne može
Pregledniblok-dijagram, poređenje rešenja u tabeli
Proračunskiulazni podaci, numerisani izrazi, provera uslova
Mernišema mernog kola, tabela merenja, grafikon
Simulacionišema iz alata, parametri simulacije, verzija alata
Projektnišema, spisak elemenata, proračun, rezultat provere

Spisak elemenata je prilog koji se najčešće izostavi, a najlakše se pravi — oznaka, vrednost, tolerancija, snaga, kućište. Obimniji prilozi idu na kraj rada: prilozi u radu.

Izvori

  • Udžbenici i monografije za teorijske osnove
  • Katalozi i tehnička dokumentacija proizvođača — legitiman i često nezaobilazan izvor, navodi se sa oznakom komponente i godinom izdanja
  • Standardi
  • Radovi sa konferencija i iz časopisa

U elektrotehnici i računarstvu je uobičajen numerički način citiranja, gde se izvori numerišu redom pojavljivanja. Proveri uputstvo katedre: kako citirati literaturu.

Koliko star izvor sme da bude

Katalog komponente od pre deset godina može da opisuje verziju koja se više ne proizvodi, a tekst o tehnologiji iz istog perioda ume da bude netačan u celini.

Praktično pravilo: za teorijske osnove starost izvora nije problem, za tehnologiju, komponente i alate jeste. Uz svaki katalog se navodi izdanje i godina, jer se podaci u njima menjaju između revizija, pa dva studenta sa istim katalogom ume da imaju različite vrednosti. Koliko stari izvori smeju da budu.

Najčešće greške

  • Nestandardne oznake elemenata na šemi
  • Element bez vrednosti
  • Usvojena vrednost koja ne postoji u standardnim redovima
  • Merenje bez navedenih uslova i opreme
  • Simulacija bez verzije alata i parametara
  • Jedinice kurzivom, veličine uspravno — obrnuto od pravila
  • Nema poređenja merenja i proračuna

Srodne oblasti: seminarski rad iz mašinstva i seminarski rad iz informatike. Za srednju školu: maturski rad u elektrotehničkoj školi.

Povezani vodiči