Odbrana

Trema pred odbranu rada

Zašto se javlja trema pred odbranu, šta stvarno pomaže u danima pre i u samoj sali, i kako se drži tempo kada ti se ruke tresu.

7 min čitanja

Trema pred odbranu je normalna i ne nestaje potpuno — ni kod ljudi koji često govore pred publikom. Ono što se može je da se spusti na nivo na kom ne smeta.

I najveći deo tog posla se obavlja pre dana odbrane. Uvežbano izlaganje, naučene prve dve rečenice i unapred spakovane stvari skidaju više treme nego bilo šta što možeš da uradiš u sali.

Zato je ovaj tekst složen kao vremenska osa: šta se radi nedelju dana pre, dan pre, ujutru, u sali, u prvom minutu izlaganja i u delu sa pitanjima.

KadaPotez koji najviše vredi
Nedelju dana preprvi prolazak naglas, spisak očekivanih pitanja
Tri dana prejoš dva prolaska, kartica sa ključnim rečima
Dan preposlednji prolazak, naučene prve dve rečenice, spakovane stvari
Ujutrudoručak, bez dodatne kafe, bez ponovnog čitanja rada
Dvadeset minuta predolazak u salu, provera opreme, sporo disanje
Prvih trideset sekundipauza pre prve rečenice, svesno sporiji tempo
U toku izlaganjapauza umesto ubrzavanja kad zapneš
Kod pitanjasaslušaj do kraja, pa dve sekunde tišine

Nedelju dana pre

Prođi izlaganje naglas, od početka do kraja. Ne u glavi — naglas, sa štopericom. Prvi prolazak je uvek lošiji nego što očekuješ i to je dobro da saznaš sada, a ne u sali. Kako vežbati izlaganje.

Zapiši pitanja koja bi ti postavio neko ko rad vidi prvi put. Deset pitanja, pa za svako po dve rečenice odgovora. Većina straha od odbrane je strah od pitanja, a on se smanjuje čim pitanja dobiju ime.

Proveri da li ti je jasan svaki podatak u radu. Ako u tabeli stoji broj koji ne umeš da objasniš, to je mesto na kom ćeš se najviše nervirati. Objasni ga sebi sada.

Tri dana pre

Drugi i treći prolazak naglas, sa merenjem vremena. Do trećeg prolaska izlaganje počne da se slaže samo i ti prestaješ da razmišljaš o redosledu.

Skrati ono što ne staje u vreme. Izlaganje koje je duže od predviđenog je izvor treme sam po sebi, jer celo vreme računaš hoćeš li stići.

Napravi karticu sa ključnim rečima. Jedna strana, pet do sedam stavki, krupno. To nije skripta koja se čita nego mreža ispod tebe: skripta za odbranu rada.

Dan pre

Poslednji prolazak, pa prestani. Ponavljanje posle toga ne dodaje ništa i pojačava napetost.

Nauči prve dve rečenice napamet. Trema je najgora u prvih trideset sekundi. Ako tačno znaš šta ćeš reći, prođeš ih na automatizmu, a posle toga telo se smiri samo.

Spakuj sve uveče. Prezentacija na dva mesta, odštampan primerak ako se traži, indeks, olovka, voda. Ujutru ne razmišljaš gde je USB i da li je fajl poslednja verzija. Tehnička priprema za odbranu.

Pripremi odeću uveče. Jedna odluka manje ujutru. Šta obući na odbranu.

Idi na spavanje na vreme. Neispavan mozak pod tremom radi lošije od nepripremljenog. Poslednja dva sata učenja u pet ujutru ne donose ništa.

Ujutru, na dan odbrane

Doručkuj nešto, makar malo. Prazan stomak pojačava drhtanje.

Ne pij kafu više nego obično. Kofein pojačava tačno one simptome koji ti smetaju — ubrzan puls, drhtanje ruku, suva usta.

Nemoj ponovo čitati ceo rad. Prelistaj karticu sa ključnim rečima, ništa više.

Dvadeset minuta pre

Dođi ranije. Petnaest do dvadeset minuta. Vidiš salu, priključiš računar, proveriš da se prezentacija otvara, sedneš. Dolazak u poslednjem minutu dodaje sloj panike koji nije potreban.

Sporo disanje. Udah na četiri, zadržavanje na četiri, izdah na šest. Dva do tri minuta. Ovo nije ezoterija — produžen izdah stvarno usporava puls.

Voda. Ponesi je ili je traži. Usta se u tremi suše, a gutljaj vode je i legitimna pauza usred izlaganja.

Skloni se od nervoznih kolega. Razgovor ispred sale o tome ko je šta dobio i ko je pao je najbrži način da sam sebi podigneš puls.

Prvih trideset sekundi

Stani pre nego što progovoriš. Dva-tri sekunda, pogledaj komisiju, pa počni. Deluje dugo tebi, publici deluje sabrano.

Prve dve rečenice sporije. U tremi svi ubrzavaju. Svesno usporavanje na početku je jedini način da se završi normalnim tempom.

Ne izvinjavaj se zbog nervoze. Komisija je ili nije primetila, a izvinjenje skreće pažnju na nju.

U toku izlaganja

Ako ti se glas trese — napravi pauzu, udahni, nastavi. Pauza od tri sekunde je tebi večnost, publici normalna.

Ako ti se tresu ruke — drži karticu u jednoj ruci, ili se osloni na sto. Ne drži papir sa obe ruke, jer se drhtanje pojačava i vidi na papiru.

Ako zapneš — pogledaj u slajd. Na njemu piše o čemu govoriš.

Ako izgubiš rečenicu usred — ne vraćaj se na početak. Završi misao najkraće što možeš i pređi na sledeću stavku; niko osim tebe ne zna šta je trebalo da stoji tu.

Kako se uopšte prelazi sa čitanja na govor: kako govoriti bez čitanja.

U delu sa pitanjima

Saslušaj pitanje do kraja, pa napravi pauzu od dve sekunde pre odgovora. Pauza deluje sabrano i daje ti vreme.

Ako nisi razumeo pitanje, traži da se ponovi. To je normalno i niko to ne broji kao grešku.

Ako ne znaš odgovor, reci to kratko i ponudi ono što znaš. Izmišljanje je jedina stvar koja u tom delu zaista može da naškodi. Kako odgovoriti na pitanje komisije.

Šta ne pomaže

  • Ponavljanje rada do poslednjeg minuta. U sali ti to neće trebati, a pojačava napetost.
  • Poređenje sa drugima koji su branili pre tebe.
  • Umirujuća sredstva bez lekarskog saveta. Umeju da uspore misao i govor.
  • Vežbanje samo u glavi. Izlaganje koje nikad nije izgovoreno naglas ne postoji.

Ako je izlaganje pred grupom, a ne pred komisijom

Kod izlaganja seminarskog rada pred odeljenjem ili grupom sa vežbi trema ima drugačiji oblik: manje je strah od ocene, više nelagoda zbog publike koju poznaješ.

Radi isto ono što i inače — prolazak naglas, naučen početak, kartica sa ključnim rečima — uz dve razlike. Prvo, vreme je kraće, pa se izlaganje mora skratiti na ono što stvarno staje. Drugo, pitanja dolaze i od kolega, pa se najviše isplati unapred smisliti kako u dve rečenice objasniš temu nekome ko o njoj ništa ne zna. Izlaganje seminarskog pred grupom.

Zašto je trema zapravo manji problem nego što misliš

Tri stvari koje studenti ne znaju:

  1. Komisija te ne gleda kao ispitivač nego kao neko ko je i sam branio rad. Svi u toj sali su prošli kroz isto.
  2. Nervoza se spolja vidi znatno manje nego što se iznutra oseća. Drhtanje glasa koje tebi zvuči dramatično, publici je jedva primetno.
  3. Komisija želi da prođeš. Mentor je potpisao da je rad spreman za odbranu — to je već pola posla.

Ako je trema izražena

Kod nekih ljudi trema nije nelagoda nego ozbiljan problem — panika, mučnina, blokada. Ako ti se to dešava redovno i u drugim situacijama, to nije stvar volje i vredi razgovarati sa stručnjakom, i to ranije, ne uoči odbrane.

Većina fakulteta ima savetovalište za studente, a i van njega postoje kratke tehnike koje se uče za nekoliko sesija.

Posle odbrane

Skoro svi kažu isto: prošlo je brže nego što su očekivali i bilo je lakše nego u glavi.

Cela priprema koja tremu spušta unapred: kako se pripremiti za odbranu rada.

Povezani vodiči